Zamislite automat za grickalice. Ubacite novac, pritisnete broj, mašina isporuči proizvod. Niko nije morao odobriti tu transakciju, niko nije potpisao papir, nijedan bankar nije provjerio vaš račun. Uvjeti su bili jasni, novac je uplaćen, mašina je izvršila dogovoreno. Pametni ugovor funkcionira po toj istoj logici, samo na blockchainu i s daleko širim mogućnostima primjene.
Pametni ugovor (engl. smart contract) je programski kod koji živi na blockchainu i automatski se izvršava čim su ispunjeni unaprijed definirani uvjeti. Nema posrednika, nema odobrenja, nema čekanja na bankarsko radno vrijeme. Ako je uvjet ispunjen, kod radi što je napisano. Uvijek. Bez iznimke.
Ovo nije nova ideja, teorija postoji od 1994. Ali tek je blockchain dao infrastrukturu koja je tu ideju mogla pouzdano izvesti u praksi. Danas pametni ugovori pokreću decentralizirane finansije, NFT tržišta, lance snabdijevanja globalnih kompanija i sustave glasanja bez centralnog autoriteta.
Šta je pametni ugovor
Pametni ugovor je blok koda pohranjen na decentralizovanoj mreži, obično na Ethereum blockchainu, koji se sam pokreće kada su ispunjeni zadani uvjeti. Ne radi se o pravnom dokumentu u klasičnom smislu, nego o skupu pravila zapisanih u programskom jeziku koja mreža automatski provodi.
Osnovna logika je uvijek ista: ako X, onda Y. Ako kupac uplati 1 ETH, otključaj datoteku. Ako je datum dostignut, pošalji nasljedniku digitalna sredstva. Ako kolateral padne ispod zadanog praga, likvidiraj poziciju. Kod ne procjenjuje kontekst, ne prihvaća izgovore, ne kasni. Izvršava tačno ono što je napisano.
Za razliku od klasičnog ugovora koji opisuje obaveze i oslanja se na sudski sistem za prisilno izvršenje, pametni ugovor sam provodi svoje uvjete. Ne postoji treća strana koja tumači što je dogovoreno i nalaže izvršenje. Izvršenje se dogodi automatski, ugrađeno u kod.
Kratka historija: Nick Szabo i ideja koja je čekala blockchain
Nick Szabo, kriptograf i pravni stručnjak, opisao je koncept pametnog ugovora 1994. u svom tekstu u kojemu je pametni ugovor definirao kao “skup obećanja specificiranih u digitalnom obliku”. Naglasio je da riječ “pametan” ne implicira umjetnu inteligenciju, nego da se radi o kodiranoj logici, a ne o mozgu.
Problem je bio tehnički. Szabova ideja nije mogla biti pouzdano izvedena jer nije postojao distribuiran i otporan sustav koji bi garantirao da se kod izvrši tačno onako kako je napisan, bez mogućnosti da jedna strana sabotira izvršenje. Tradicionalne baze podataka i centralizovani serveri pod kontrolom su jednog entiteta koji može promijeniti ili zaustaviti izvršenje.
Blockchain je bio taj nedostajući komad. Vitalik Buterin je 2013. predložio Ethereum kao platformu na kojoj programeri mogu pisati bilo kakvu logiku, a mreža hiljada čvorova garantira da se ta logika izvršava tačno onako kako je pisana, bez mogućnosti jednostrane izmjene. Ethereum je pokrenut 2015., Solidity je postao standardni programski jezik za pisanje pametnih ugovora, i od tada je sve krenulo brzo.
Kako pametni ugovor funkcionira: od nastanka do izvršavanja
Proces funkcioniranja pametnog ugovora ne počinje automatski. Svaki pametni ugovor prolazi kroz šest faza, od dogovora između strana do trajnog zapisa o izvršavanju.
Korak 1: strane se dogovaraju o uvjetima
Kao i svaki ugovor, pametni ugovor počinje dogovorom. Strane definiraju šta pokreće ugovor, koji su uvjeti ispunjenja i kakav je ishod. Na primjer: kupac i prodavač se dogovaraju da kupac uplaćuje 2 ETH, a prodavač transferira vlasništvo nad digitalnom imovinom. Ti uvjeti moraju biti jasni, mjerljivi i provjerljivi digitalnim putem, jer kod ne razumije nejasne formulacije.
Korak 2: ugovor se piše kao kod
Programer ili platforma prevodi dogovorene uvjete u programski jezik. Za Ethereum, to je Solidity. Kod precizno definira pravila i posljedice, kao i klasični pravni ugovor, ali u obliku koji mreža može čitati i izvršavati. U ovoj fazi je kritično da je kod dobro napisan. Greška u ovom koraku ne može se lako ispraviti naknadno.
Korak 3: ugovor se postavlja na blockchain
Kada je kod spreman i provjeren, šalje se na blockchain kao transakcija. Pametni ugovor dobiva vlastitu adresu na mreži, nalik poštanskom sandučiću koji može primati poruke i sredstva. Jednom potvrđen, ugovor je živi program na mreži kojeg niko ne može ugasiti niti promijeniti. Ovo je točka bez povratka: poput kupovine u kojoj ste namjerno bacili račun.
Korak 4: okidač se aktivira
Ugovor miruje dok uvjet nije ispunjen. Okidač može biti gotovo sve što se može digitalno verificirati: uplata primljena, određeni datum dostignut, isporuka potvrđena, GPS lokacija dostignuta, cijena tokena pala ispod zadane vrijednosti. Blockchain prati stanje i detektuje kada je uvjet zadovoljen.
Korak 5: ugovor se izvršava automatski
Kada je okidač aktiviran, kod se pokreće bez ikakve ljudske intervencije. Sredstva se prenose, vlasništvo se registrira, pristup se otključava, pozicija se likvidira. Izvršenje je trenutno: nema čekanja na odobrenje banke, nema radnog vremena, nema vikenda koji odgađa transakciju.
Korak 6: rezultat se bilježi na blockchainu
Svaki čvor na mreži nezavisno verificira da se izvršavanje odvijalo po pravilima. Kada konsenzus bude postignut, rezultat se trajno bilježi na blockchainu. Taj zapis je javno dostupan, neizmjenjiv i može ga pregledati bilo ko u bilo koje vrijeme. Transparentnost je ugrađena u sam sistem.
Pametni ugovor vs. tradicionalni ugovor
Razlika između pametnog i tradicionalnog ugovora nije samo tehnološka, nego strukturna. Klasični ugovor opisuje obaveze i oslanja se na ljude, firme i sudove koji će ga provesti.
Pametni ugovor sam provodi ono što je kodiran da radi.
| Dimenzija | Tradicionalni ugovor | Pametni ugovor |
|---|---|---|
| Svrha | Opisuje obaveze strana | Izvršava kodirane uvjete |
| Ko izvršava | Ljudi, firme, sudovi | Blockchain mreža |
| Može li se mijenjati | Najčešće da | Gotovo nemoguće |
| Gdje se čuva | Papir, PDF, baza podataka | Blockchain |
| Što ga pokreće | Ljudska akcija ili spor | Programski uvjet |
| Tipični trošak | Pravni i administrativni troškovi | Gas fee na mreži |
| Tipična brzina | Sati do mjeseci | Sekunde do minute |
Primavera De Filippi s harvardskog istraživačkog centra Berkman Klein jasno razlikuje ove dvije kategorije: pametni ugovori su softverski programi koji se izvršavaju u blockchain okruženju, dok pravni ugovori ostaju “širi i fleksibilniji po značenju”. Oba sloja mogu koegzistirati u jednoj transakciji.
Prednosti pametnih ugovora
Brzina i efikasnost
Bankovni transfer koji traje tri radna dana, ovjera kod notara koja zahtijeva zakazivanje termina, čekanje na odobrenje kreditnog odbora. Sve to pametni ugovor zamjenjuje automatskim izvršavanjem u sekundama. Nema međukoraka, nema radnog vremena, nema vikenda koji odgađa isplatu. Za ponavljajuće procese s jasno definiranim pravilima, ova brzina znači ogromnu operativnu prednost.
Sigurnost i nepromjenjivost
Kriptografska zaštita blockchainu čini pametne ugovore otpornim na naknadnu izmjenu. Jednom zapisan rezultat ne može se retroaktivno promijeniti bez konsenzusa cijele mreže, što je praktično nemoguće za dobro dizajnirane blockchain mreže. Nema mogućnosti da jedna strana naknadno izmijeni uvjete ili prikrije zapis o izvršavanju.
Transparentnost i povjerenje bez posrednika
Kod pametnog ugovora javan je i dostupan svima. Nema skrivenih klauzula, nema sitnog tiska, nema jednostrane izmjene. Bez posrednika: bez banke, bez notara, bez odvjetnika, znači i bez njihovih naknada, bez njihovih grešaka i bez ovisnosti o njihovoj dostupnosti. Povjerenje se temelji na kodu, ne na reputaciji strane ili institucije.
Ušteda troškova
Eliminacija posrednika direktno smanjuje troškove transakcije. Gas fee koji se plaća mreži za izvršavanje pametnog ugovora najčešće je djelić onoga što bi ista transakcija koštala kroz klasični sistem s pravnicima, bankarima i administratorima. Za kompanije koje provode hiljade istovjetnih transakcija, ova razlika postaje značajna stavka u poslovnom modelu.
Gdje se pametni ugovori koriste: primjene
Pametni ugovori nalaze primjenu svugdje gdje postoje ponavljajući procesi s jasno definiranim pravilima, mjerljivim uvjetima i potrebom za transparentnim izvršavanjem bez centralne kontrole.
Decentralizirane finansije (DeFi)
Decentralizirane finansije su sektor koji je najviše profitirao od pametnih ugovora. Uniswap, najveća decentralizovana berza, radi isključivo na pametnim ugovorima koji upravljaju fondovima likvidnosti i automatski izračunavaju cijene. Aave omogućava pozajmljivanje kripta bez bankovnog odobrenja. Pametni ugovor provjerava kolateral, odobrava zajam i likvidira poziciju ako kolateral padne ispod zadane granice. Sve DeFi transakcije su u osnovi izvršavanja pametnih ugovora.
NFT-ovi i digitalno vlasništvo
NFT nije samo slika ili digitalni predmet. NFT je pametni ugovor koji bilježi vlasništvo nad tim predmetom i propisuje pravila prijenosa. Svaki put kada se NFT kupi, proda ili prenese, pametni ugovor verificira vlasništvo, provodi prijenos i trajno bilježi novu vlasničku strukturu. Token-gated pristup, gdje vlasništvo nad određenim tokenom otključava pristup sadržaju, klubu ili usluzi, isti je princip: pametni ugovor provjeri imate li token i daje ili uskraćuje pristup.
Lanci snabdijevanja
Walmart, Maersk i De Beers su primjeri kompanije koje su koristile blockchain s pametnim ugovorima za praćenje robe u lancima snabdijevanja. Kada pošiljka prođe carinski pregled, pametni ugovor automatski otpušta plaćanje dobavljaču. Kada se temperatura u hladnom lancu premaši, ugovor automatski bilježi incident i obavještava relevantne strane. Ono što je inače bio višednevni e-mail lanac s dokumentima, postaje automatizirani slijed koraka koji se odvija u pozadini.
Osiguranje
Evo konkretnog scenarija od početka do kraja: parametrično osiguranje leta putem pametnog ugovora. Uplaćuješ premiju direktno u ugovor. Ugovor prati podatke o statusu leta iz pouzdanog izvora. Ako let kasni više od tri sata, ugovor automatski šalje isplatu na tvoj MetaMask novčanik. Bez prijave štete, bez poziva u call centar, bez čekanja na odobrenje. Uvjet je ispunjen, kod je isplatio. Isti princip vrijedi za klimatsko osiguranje, usjeve, kašnjenja u isporuci.
Nekretnine i prijenos vlasništva
Kupoprodaja nekretnine je jedan od najsporijih i najskupljih procesa u klasičnom sistemu: notari, banke, katastar, odvjetnici, sedmice čekanja. Pametni ugovor može automatizirati prijenos vlasništva čim su plaćanje i zakonski uvjeti ispunjeni, bez potrebe za svakim od tih posrednika. Primjene u ovom sektoru još su u ranoj fazi u većini zemalja, ali eksperimenti s tokenizacijom nekretnina već se provode u Sjedinjenim Državama, Estoniji i Gruziji.
Glasanje i upravljanje
DAO (Decentralized Autonomous Organization) je organizacija kojom upravljaju pametni ugovori umjesto menadžmenta. Svaki vlasnik upravljačkog tokena ima pravo glasa o odlukama protokola. Glas je transakcija na blockchainu, rezultat je automatski i transparentno evidentiran. Nema mogućnosti krivotvorenja, nema sumnje u tajnost brojanja glasova. MakerDAO, koji upravlja stabilcoinom DAI, jedan je od najvećih primjera DAO governance pametnih ugovora.
Ethereum i Bitcoin: na kojim mrežama rade pametni ugovori
Kad se govori o pametnim ugovorima, najčešće se misli na Ethereum. Ali to ne znači da su pametni ugovori Ethereumov monopol. Bitcoin ih ima od prvog dana, samo s drugačijim dizajnerskim ciljevima.
Ethereum: platforma izgrađena za pametne ugovore
Ethereum je dizajniran od temelja kao platforma za programabilne ugovore. Njegova Ethereum Virtual Machine (EVM) je virtualno računalo koje pokreće pametne ugovore na tisućama čvorova istovremeno. Programeri pišu ugovore u jeziku Solidity, a EVM ih izvršava na deterministički način: svaki čvor dobiva isti rezultat za isti ulaz.
Gas fee je trošak računalne snage koji se plaća mreži za svako izvršavanje pametnog ugovora. Skuplje operacije zahtijevaju više gasa. Ovaj mehanizam štiti mrežu od beskonačnih petlji i zloupotreba jer svaka operacija ima svoju cijenu. Ethereum ostaje dominantna platforma za pametne ugovore po dubini likvidnosti i broju razvojnih alata, mada ga Solana, Avalanche i drugi blockchainovi sve više konkuriraju po brzini i nižim troškovima.
Bitcoin Script: pametni ugovori na Bitcoinu
Bitcoin nema Turing-kompletni programski jezik i to je namjerno. Bitcoin Script je jednostavan, namjerno ograničen jezik koji nema petlje niti kompleksno upravljanje stanjem. Ali podržava neke važne oblike pametnih ugovora:
- Multisig (višestruki potpisi): transakcija zahtijeva potpis više ključeva. Korisno za upravljanje zajedničkim sredstvima.
- HTLC (Hash Time-Locked Contracts): uvjetovano plaćanje s vremenskim ograničenjem. Osnova Lightning Networka.
- CLTV (CheckLockTimeVerify): sredstva se ne mogu potrošiti do određenog blok-visine ili datuma.
Taproot upgrade, aktiviran u novembru 2021., proširio je Bitcoin-ove mogućnosti za složenije uvjete trošenja i poboljšanu privatnost kroz Schnorr potpise i MAST. Bitcoin pametni ugovori namjerno su uski i konzervativni. To je dizajnerska odluka koja smanjuje površinu napada. Za one koji žele zakoračiti u ove mreže i koristiti dApps koji ih pokreću, dobar početak je razumjeti kako nabaviti Ethereum koji pokreće većinu pametnih ugovora, što je objašnjeno u vodiču o tome kako kupiti Ethereum.
| Dimenzija | Bitcoin | Ethereum |
|---|---|---|
| Fleksibilnost logike | Ograničena, namjerno | Turing-kompletna |
| Glavni fokus | Prijenos i čuvanje vrijednosti | Programabilne aplikacije |
| Tipični pametni ugovori | Multisig, HTLC, time lock | DeFi, NFT, dApps, tokeni |
| Kompleksnost stanja | Minimalna | Bogata, account-based |
| Dizajnerska filozofija | Sigurnost nad ekspresivnošću | Fleksibilnost nad jednostavnošću |
Ograničenja i rizici pametnih ugovora
Pametni ugovori ne rješavaju sve probleme i nisu bez mana. Poznavanje ograničenja jednako je važno kao razumijevanje prednosti.
Greške u kodu su teško popravljive
Pametni ugovor pohranjen na blockchainu gotovo se ne može mijenjati. Bug koji bi u normalnom softveru bio ispravljen u sljedećem updateu, u pametnom ugovoru ostaje zauvijek ako nije predviđen mehanizam nadogradnje. Jedina opcija je deployirati potpuno novi ugovor i migrirati sva sredstva, što je skupo, kompleksno i zahtijeva povjerenje korisnika da prihvate migraciju. Zbog toga su sigurnosne revizije (auditi) koda postale standardna praksa kod ozbiljnih protokola.
Oracle problem: podaci iz stvarnog svijeta
Pametni ugovor živi na blockchainu i ne može sam dohvatiti podatke iz vanjskog svijeta. Za osiguranje leta treba podatak o statusu leta. Za DeFi protokol treba trenutna cijena tokena. Za osiguranje usjeva treba podatak o temperaturi. Taj problem rješavaju orakli (oracles), servisi koji donose vanjske podatke na blockchain na siguran i verificiran način.
Chainlink je najpopularniji decentralizirani oracle. Ako oracle dostavi pogrešne ili zastarjele podatke, pametni ugovor ih izvršava tačno, što može biti katastrofalno. Kada je loš oracle podatak o cijeni pogodio određene DeFi protokole, likvidacije su se pokrenule u krivom trenutku i investitori su izgubili sredstva koja nisu trebali izgubiti. Oracle problem je, po mišljenju suosnivača Chainlinka Sergeya Nazarova, ključna slabost pametnih ugovora: ugovor na lancu može biti savršen, ali je toliko pouzdan koliko je pouzdan njegov izvor podataka.
Imutabilnost: jednom postavljeno, ne može se promijeniti
Imutabilnost je istovremeno prednost i mana. Prednost: niko ne može retroaktivno promijeniti uvjete na svoju korist. Mana: ako se zakoni promijene, ako tržišni uvjeti zahtijevaju prilagodbu ili ako se otkrije propust u logici, pametni ugovor se ne može jednostavno ažurirati. Protokoli koji žele fleksibilnost moraju unaprijed planirati mehanizme nadogradnje, što znači da uvode određenu centralnost, čime djelomično gube prednost potpune decentralizacije.
DAO incident 2016: najskuplji bug u historiji kripto
Ljeto 2016. donijelo je jedan od najvažnijih događaja u historiji pametnih ugovora. The DAO bio je decentralizirani investicijski fond koji je prikupio oko 150 milijuna dolara vrijednosti u Ethereumu. Napadač je pronašao bug u kodu ugovora koji mu je omogućio da u ponavljajućim pozivima povlači ETH prije nego što se stanje računa ažurira. Rezultat: oko 60 milijuna dolara vrijednosti ETH-a povučeno u napadačev račun.
Ethereum zajednica se podijelila oko pitanja treba li retroaktivno poništiti transakcije. Dio zajednice je smatrao da je “kod zakon” i da se prošlost ne smije mijenjati. Drugi su smatrali da moralna odgovornost zahtijeva intervenciju. Hard fork koji je uslijedio stvorio je dvije verzije: Ethereum (ETH) koji je poništio napad i Ethereum Classic (ETC) koji je zadržao originalnu historiju. DAO incident ubrzao je razvoj standarda za sigurnosne revizije pametnih ugovora i danas se citira kao centralni razlog zašto se ozbiljni protokoli ne deployiraju bez višestrukih neovisnih revizija.
Jesu li pametni ugovori pravno obvezujući
Kratki odgovor je: ovisi o jurisdikciji i kontekstu. Pametni ugovor je programski kod koji se sam izvršava, što ga ne čini automatski pravnim dokumentom koji sud može primijeniti.
U većini zemalja, uključujući one u regiji, pametni ugovori nisu eksplicitno regulirani kao pravno valjani ugovori. Mogu biti dio šire pravne strukture: klasični pravni ugovor opisuje uvjete, a pametni ugovor automatizira njihovo provođenje. U takvoj kombinaciji, pravni ugovor nosi pravnu snagu, a pametni ugovor operativnu efikasnost.
Nekoliko jurisdikcija otišlo je korak dalje: Arizona, Nevada i Tennessee u SAD-u eksplicitno su prepoznale pametne ugovore kao pravno valjane. Wyoming ima najdetaljniji regulatorni okvir. U EU, MiCA regulativa uređuje kripto imovinu ali ne uređuje direktno pravni status pametnih ugovora. Za korisnike koji koriste DeFi protokole i pametne ugovore u kontekstu koji može imati porezne implikacije, pratite MiCA regulativu i razvoj propisa jer se okvir mijenja. Ono što je danas u sivoj zoni može biti jasno regulirano za godinu-dvije, a promjene u regulativi mogu utjecati i na to kako se pametni ugovori u određenim sektorima mogu koristiti.
Šta je decentralizovana aplikacija (dApp) i kako se povezuje s pametnim ugovorima
dApp (decentralized application, decentralizovana aplikacija) je aplikacija čiji interfejs komunicira s pametnim ugovorima na blockchainu. Izgled može biti potpuno isti kao i obična web aplikacija, ali umjesto da komunicira sa centralnim serverom jedne kompanije, komunicira direktno s pametnim ugovorima na mreži. Ova razlika nije vidljiva oku, ali je suštinska: nema kompanije koja može ugasiti dApp ako su pametni ugovori jednom deployirani na mrežu.
Uniswap, Aave i OpenSea sve su to dApps. Korisnik vidi intuitivno korisničko sučelje, ali svaka akcija (razmjena tokena, uzimanje zajma, kupovina NFT-a) u pozadini poziva pametni ugovor koji tu akciju izvršava. Kripto novčanik je veza između korisnika i dApps: on potpisuje transakcije koje šaljete pametnim ugovorima i drži privatne ključeve koji dokazuju vaše vlasništvo nad sredstvima.
Razlika između pametnog ugovora i dApp-a je sljedeća: pametni ugovor je logika koja živi na blockchainu, dApp je interfejs koji tu logiku čini dostupnim korisniku. Jedan pametni ugovor može imati više dApp interfejsa koji ga koriste, a jedan dApp može pozivati više pametnih ugovora u pozadini.
Često postavljana pitanja
Šta su pametni ugovori ukratko?
Pametni ugovor je programski kod pohranjen na blockchainu koji se automatski izvršava kada su ispunjeni unaprijed definirani uvjeti. Nema posrednika: kod sam provodi dogovorene uvjete. Ako X, onda Y: uplata primljena, vlasništvo preneseno. Svake sekunde, bez odobrenja.
Kako funkcionišu pametni ugovori?
Prolaze kroz šest koraka: strane se dogovaraju o uvjetima, programer prevodi uvjete u kod, kod se postavlja na blockchain, okidač (uvjet) se aktivira, ugovor se automatski izvršava, rezultat se trajno bilježi na blockchainu. Svaki čvor na mreži nezavisno verificira izvršavanje i postiže konsenzus.
Na kojoj mreži rade pametni ugovori?
Najčešće na Ethereumu, koji je dizajniran od temelja za pametne ugovore i ima Ethereum Virtual Machine (EVM) koja ih pokreće. Bitcoin ima vlastite pametne ugovore kroz Bitcoin Script (multisig, HTLC, time lock), ali s namjerno ograničenom logikom. Solana, Avalanche i drugi blockchainovi također podržavaju pametne ugovore.
Ko je izmislio pametne ugovore?
Nick Szabo, kriptograf i pravni stručnjak, opisao je koncept 1994. Ali tek je Vitalik Buterin s Ethereumom 2015. stvorio infrastrukturu koja je tu ideju mogla pouzdano izvesti. Szabova ideja bila je ispred tehnologije svog vremena za više od dvadeset godina.
Jesu li pametni ugovori sigurni?
Pametni ugovori su otporni na vanjsku izmjenu zahvaljujući kriptografskoj zaštiti blockchainu. Ali greške u samom kodu mogu biti iskorišćene. DAO incident 2016. pokazao je da bug u kodu može koštati desetke milijuna dolara. Zato su sigurnosne revizije (auditi) koda standard kod ozbiljnih protokola. Sigurnost ovisi o kvaliteti koda, ne o samom konceptu.
Mogu li pametni ugovori zamijeniti notare?
Djelimično i za specifične slučajeve. Mogu automatizirati transfer vlasništva, escrow plaćanja i provjeru uvjeta. Ali ne mogu zamijeniti sve što notar radi: tumačenje zakona, provjeru identiteta, procjenu volje stranaka, svjedočenje u sudskim sporovima. Pametni ugovor i klasični pravni sistem mogu funkcionirati zajedno, svaki radi ono što mu ide bolje.
Šta je DAO i kakve veze ima s pametnim ugovorima?
DAO (Decentralized Autonomous Organization) je organizacija kojom upravljaju pametni ugovori umjesto klasičnog menadžmenta. Vlasnici upravljačkih tokena glasaju o odlukama, glasovi su transakcije na blockchainu, a rezultat se automatski provodi. Pametni ugovor je “menadžment” DAO-a: provodi odluke, raspoređuje sredstva, mijenja parametre protokola.
Šta je oracle problem u pametnim ugovorima?
Pametni ugovor živi na blockchainu i ne može sam dohvatiti podatke iz vanjskog svijeta. Orakli su servisi koji donose te podatke. Oracle problem je što pametni ugovor može biti savršeno napisan, ali ako oracle dostavi pogrešne podatke, ugovor ih izvršava tačno, što može biti katastrofalno. Chainlink je najpopularniji decentralizirani oracle koji smanjuje taj rizik distribuiranjem podataka iz više izvora.
Koja je razlika između pametnog ugovora i dAppa?
Pametni ugovor je logika koja živi na blockchainu i izvršava se automatski. dApp (decentralizovana aplikacija) je interfejs kroz koji korisnici komuniciraju s pametnim ugovorima. Pametni ugovor je motor, dApp je komandna ploča. Jedan dApp može pozivati više pametnih ugovora, a jedan pametni ugovor mogu koristiti različiti dApps.
Šta je Solidity?
Solidity je programski jezik za pisanje pametnih ugovora na Ethereumu i EVM-kompatibilnim blockchainovima. Razvijen je 2014. i danas je dominantni jezik za pametne ugovore. Sintaksom podsjeća na JavaScript i C++. Programer u Solidity-ju definira uvjete, akcije i ishode, a EVM taj kod izvršava na decentralizovan način na tisućama čvorova.
